Jurnjave i pustolovine na bajku

Dakle, postoji odlicna aplikacija na mom mobitelu koja pokazuje gdje sam trenutno, zakon :)

29.05.2011. Koprivnička biciklijada BK-ROTOR

11.06.2011. Pitomačka biciklijada Vidovo 2011

I opet je bila super biciklijada. Tri staze. I opet u odličnoj organizaciji zahvaljujući članovima rekreacijskog društva Zelenog srca.

Zelena staza (DINJEVAC, GRABROVNICA, MALA I VELIKA ČREŠNJEVICA, SEDLARICA I OTROVANEC),

Plava staza (DRAVSKI MOST, STAROGRADAČKI MAROF, STARI GRADAC, TURNAŠICA, SEDLARICA I OTROVANEC) i

Crvena staza (VOŽNJA BILOGOROM- Otrovanec-Sedlarica-BBS-Kula-Mala Črešnjevica...)
- bbs u malo proširenom izdanju...yeah - "Kula" je sada sastavni dio bbs ture

Pogledajte fotogaleriju!

BBS

Ak ste željni poštene XC vožnjice, onda je BBS vrlo dobar izbor...malo puzaš gore, pa malo juriš dolje, i tak puno puta.
Zaboravil sam brojiti koliko smo puta obavili jednosmjernu voznju, al mislim da bi bilo 30-ak puta i više.

Najbolji bic. video uratki za 2010.

Valparaiso Cerro Abajo 2010 1080p30 from Omar Salas on Vimeo.

Trek World Racing In Pursuit Ep6

Biciklistička serija u hrvatskoj prevedena kao "SVIJET U POTJERI ZA TREK-OM"

Marija Bistrica -i Podravci na biciklima

I to je gotovo! Vratili smo se.
Ukupno oko 250km i sveukupno 16 sati vožnje u oba smjera sa stankama. Na početku vožnje nisam preuveličavao ovaj put jer nisam znao što me čeka, sada na kraju opet umanjujem težinu puta jer pomalo zaboravljam bolove trtice i gležnjeva koji su u spd cipelama nekako nastradali. (Možda su cleat-ovi bili krivo postavljeni, budemo to proanalizirali.)

Plan je bio krenuti oko 2h u noći, no onda je još padala kiša. I nakon još malo drijemanja dogovorili smo sms-ovima polazak u 3h. No moja brzina, tj. sporost pripremanja nije ni ovaj puta iznenadila pa smo krenuli oko 03,45h. Za dio kašnjenja je bila kriva i prednja led lampa koja baš sada više ne radi. Nakon pol sata beskorisnih mudrovanja uzeo sam neku slabu lampu, čisto da bude sve legalno, ak ne već osvjetljeno. Ogromna sreća je da je kolega Dragon upravo isprobavao svoj novi 73-led reflektor koji je to zbilja i bio.

Cijelim putem nas je pratila gusta magla i mokra cesta puna odrona pijeska. Bila je zbilja jako nevrijeme prošlih sati. Tog časa je bila najnovija informacija da su naša prethodnica - pješaci u Mariju Bistricu dan prije na pola puta bili toliko obilno pokisli i nastradali da su zvali našeg domaćeg autoprijevoznika da ih pronađe u zagorskim brdima i odpela do smještaja u Bistrici. Komentiranje događaja nam je malo skratilo vrijeme dok smo se probijali do Kamenitovca. Od samog objekta Kamenitovac smo se spustili neuobičajeno blatnjavim šumskim putem do asfalta i dalje do Novoseljana i prema Gudovcu. Bjelovar nam je bio bočno. Jedno promašeno križanje i produljili smo si put za nekih 10km, ali nema veze :), još smo bili odmoreni. Ipak Vivax hakirana navigacija nam pomogla probiti put do Gudovca. Zbog štednje baterije tu je bila ugašena ova korisna stvarčica (zapravo izgleda da je korisna samo dok je upaljena, ugašena je bila beskorisna prilicno :) ).

Ideja je bila izaci u Haganju pa po magistrali nastaviti do Cugovca i do Vrbovca. No mi smo malo improvizirali pa smo pokusali skratiti put. Tako smo nakon Prgomelja malo sfulali jedno krizanje i "začas" smo bili u Novoj Kapeli birali da li da idemo za Haganj ili napravimo još jedan prečac. Iskusni vođa je odredio da ćemo slijediti nos, znači pravo - prečacem. Na izlasku iz Nove Kapele odjedno nas iznenadio makadam i brda ko u našoj bilogori. Izašli smo u Starom Glogu, a onda opet avantura preko paintball terena do magistrale. Na magistralu smo izašli blatni i izmoreni i mislili si da ovo izgleda nije bio put koji su opisali prethodni hodočasnici. No bili smo na kilometar od Cugovca i eto ipak smo bliže cilju.

U Cugovcu nas opet zaustavila poznata započeta grana autoceste prema Koprivnici ili tak nekaj. Čavli ostali od šalovanja daski prilikom betoniranja tog ogromnog nadvožnjaka su bili posipani po cesti i Marija je nagazila jedan. Iskustvo je progovorilo iz Dragona koji nam je objasnio da je prvi kotač bicikla nadignuo čavel i onda je drugi kotač doživio penetraciju čavla. Sva sreća da je to bila Continental TravelContact guma napumpana na 5bara. Treba puno vremena za to skinuti, a jos više za napumpati na barem 3 bara. Krpanje je najmanji problem. No barem smo se odmorili u hladovini nadvožnjaka okruženi bujicama vode koje su jurile sa svake strane ceste i nadgledani od zaštitara koji je čuvao nadvožnjak od mogućih sabotaža.

Od Cugovca do Vrbovca na karti izgleda jednostavno, ali sam počeo opreznije koristiti riječ "blizu" i "odma iza čoška". Iz Vrbovca smo skrenuli prema Rakovcu i dalje prema Svetom Ivanu Zelini. Ugodna vožnja po ravnici gdje žive uglavnom poljoprivrednici. Prošli smo iznad autoputa i mislim da mi je to prvi puta u životu :).
Vrijeme je do ovuda bilo još uvijek vlažno i maglovito, asfalt mokar, a grabe oko asfalta pune vodom. Pripremala se kiša pa smo ozbiljno putem gledali gdje se budemo sakrili kad započne ono pravo. Kiša je zapravo i počela padati ali budući da je iskustvo opet progovorilo kroz Dragona nastavili smo kroz kišicu dalje. Naime automobili koji su nadolazili iz suprotnog smjera nisu bili mokri, pa je očito kiša išla za nama, a ne prema nama.

Sela nakon Svetog Ivana Zeline (Pretoki, Črečan, Orešje) su bili nešto ipak malo previše za naše iskustvo. Asfaltirani putovi širine jednog Fiata Fiće (može i ovaj novi model) i sve kroz nekakva polja i kuće i zbilja svi nekakvi uski putevi a nisu jednosmjerni. Valjda se tu voze većinom biciklima.
Od Črečana, Donjeg Orešja prema Gornjem Orešju smo osjetili promjene nadmorske visine. Stalni usponi kroz šume, kamenolome, sela. Po karti smo bili nadomak Marije Bistrice. Dvadesetak km zračne udaljenosti. No prava zabava je tek počela, samo mi to još onda nismo znali. U Gornjem Orešju sam obećao svima da ovakvih uspona valjda više nebu, i da smo sada zbilja blizu Marije Bistrice. No, brus. Do Prepolna, pa do Žitomira smo skoro ispustili dušicu, a na karti ima još kojih 10km zračne linije. Recimo da nam je za tih zadnjih dvadeset kilometara trebalo dva sata minimalno. A nismo baš previše kampirali putem, davali smo sve od sebe. Sveta Misa u Mariji Bistrici je trebala započeti u 11h, a mi smo u to vrijeme bili duboko zaglibili u tima brdima nakon Žitomira. Stalno vijugavi spust pa uspon. I nakon pol sata vožnje vidiš golim okom malo dalje brdo gdje si bio davno prije. Nevjerojatna sreća je bila da je vrijeme sredinom kolovoza bilo ovako hladno, jer inače po kolovoškoj vrućini ne bismo ni pješke savladali ova brda. Voda iz mjehova na leđima je bila pri kraju.

Ja sam svako malo imao fatamorgane i čuo iz sljedećeg brda zvuk razglasa i propovijed. No svaki puta je bilo iduće brdo i iduće i nikad kraja.

Točno u 12h, pozdravljeni veselim podnevnim zvonom, mi smo ujahali u stražnje parkiralište kod otvorene Crkve u Mariji Bistrici ispod Kalvarije. Upravo je završavala propovijed. Odmah smo bili primjećeni. Djelomično zbog tri kričave plavo-crne biciklističke majice TREK Discovery, a djelomično jer većina mladih tijekom propovijedi gleda više na sve strane i otraga nego naprijed.

Gotovo svi hodočasnici iz P. Sesveta su nas promatrali ispod oka i zbilja razmišljali o stanju naše zdrave pameti.

I nakon završene Svete mise, i svega što već hodočašće ljudima podrazumijeva, došlo je vrijeme za povratak naših suseljana autobusima. Lijepo smo ih ispratili, odbili ponudu (iz kurtoazije, jer mjesta u busevima ionako ne bi bilo i za nas i bicikle, a i bili smo bez love) da nas povezu. I nakon toga odosmo ubit oko na dva sata. Klupe ispod šumice na Kalvariji su bile slobodne, ali ubrzo smo im svima taj status promijenili.
Najbrižniji se prvi probudio, a najbezbrižnijeg smo morali pet minuta granom mučiti da se konačno probudi, i osvjesti o ozbiljnosti situacije. Naime, slijedi POVRATAK.

KAMENITOVAC - bili mi tamo

U sklopu intenzivnih pripremi za hodočašće u Mariju Bistricu tu nedjelju nekakvom logikom je ispao logičan izbor - put do Kamenitovca. Jer za tjedan dana budemo tuda prolazili za M.Bistricu. Inače nismo bili još u Bjelovaru sa bajkom, ali to je bilo ustvari samo pitanje vremena. Lagana vožnja preko Kloštra, Prugovca, Suhe Katalene i skrećemo za Šandrovac. Tu je prva oznaka sa polegnutim crnim klinom i postotkom iznad njega, 7% mislim. Na kraju tog uspona koji nije ni tako strašan, a opet nije ni zanemariv se nalazi odličan vidikovac na selo Šandrovac koje je u dolini sa crkvom u sredini. Mi smo nastavili po visokim rubovima sela i izvan sela uz tornjeve mobilnih operatera zaobišli kompletno cijelo selo. Naime, na izlasku iz samog Šandrovca je ogroman uspon koji je se nama taj čas bolje sviđao da ga ostavimo za povratak doma.

PRIPREME ZA HODOČAŠĆE (CIKLOČAŠĆE) U MARIJU BISTRICU DANA 07.08.2010.

Ideja je pala. Udica je zagriznuta. I sada samo pustimo da nas događaji vuku do cilja. A cilj je, ovaj puta, u Mariji Bistrici.

Nekad davno postojala je tradicija hodočašća pješke do Marije Bistrice. Cugom do Križevaca i dalje nekih 50km pješke sa stajanjem kod crkvi koje su poslužile kao postaje Križnog puta.

Onda su tehnološki potkovaniji koji su već tada posjedovali vozila tipa bicikla krenuli cijelim putem na sjedalu. Komformisti, rekli bi tada :).

Običaj se je prekinuo kad se standard strmoglavo vinuo u vis. No, nasreću, zadnjih godina je za turiste interesantan "povratak korijenima" i svakave starine su opet u modi. Pa je tako opet oživjelo hodočašće u kombinaciji cugom i cipel-cugom. A i neki podravski biciklisti se mogu pohvaliti tradicijom svakogodišnjeg odlaska u Marijiu Bistricu u društvu bicikla.

Ja nisam bil nikad s bajkom u Zagorju, ali moje obiteljsko stablo negdje u razgranatosti korijenja ima takve avanturiste. Moj blagopokojni stric je više puta bio na Mariji Bistrici sa svojim ogromnim biciklom pred valjda 30 i nekaj godina.

E, pa vrijeme je da se tradicija nastavi. Alea jacta est!

Pitomačka biciklijada - 19.06.2010.

Pitomačka biciklijada - 19.06.2010.
polazak u 9 sati ispred šatora u centru

PREMA SVOJIM SPOSOBNOSTIMA ODABERITE STAZU ZA VOŽNJU:

I. ZELENA STAZA
najlakša staza za sve uzraste

II. PLAVA STAZA
nešto zahtjevnija vožnja bez velikih uspona

III. CRVENA STAZA
zahtjevnija vožnja po Bilogori


Staze za biciklijadu:

I. ZELENA STAZA
najlakša staza za sve uzraste
DINJEVAC – GRABROVNICA – MALA ČREŠNJEVICA - VELIKA ČREŠNJEVICA – SEDLARICA – OTROVANEC - PITOMAČA

II. PLAVA STAZA
nešto zahtjevnija vožnja bez velikih uspona
GREDA – DRAVSKI MOST – DRAVSKA ulica – DINJEVAC – GRABROVNICA – VELIKA ČREŠNJEVICA – SEDLARICA – OTROVANEC – PITOMAČA

III. CRVENA STAZA
zahtjevnija vožnja po Bilogori
OTROVANEC – VELIKA ČREŠNJEVICA – SEDLO – BOGAZ – BRZAJA – 2. BOGAZ – VUKOSAVLJEVICA – TURNAŠICA – SEDLARICA - PITOMAČA

REDBULL BMX PROMO - PITOMAČA - 16.06.2010.

Ovo morate vidjeti. Uživo, po mogućnosti.
Mislav Mironović, Kristijan Mrak, Ivan Srbiš (KC), Jura i drugi u Pitomači.





Ovaj tip u donjem desnom dijelu sa biciklom kaj snima sa fotoaparatom :) ...e to sam ja.

Trek World Racing In Pursuit

Trek World Racing In Pursuit Episode 3

Podgarić, Moslovačka gora (17km od Kutine)

Datum dogadjaja: 12.06.10.

Jutro je svanulo baš kao i svako drugo, samo malo toplije nego ona prethodna. Nakon uobičajenih pripremi za biciklijadu koja uključuje neizostavne Murphijeve dosjetke primjetili smo da jedan ruksak za vodu pušta vodu, da su Bontrager Jones-i na bilogorskih 2bara, a ne cestovnih 4, da svjetiljke imaju premalo struje u sebi, da su Fox-ovi shockovi premekani za ovaj put, itd... To je posljedično uzrokovalo naravno kašnjenje u Pitomaču gdje je 7 hrabrih već čekalo i poziralo drugim manje hrabrim članovima Zelenog srca. Ipak te slike postaju neprocjenjive u slučaju da se skupina ne vrati :).
Sa našim kašnjenjem 15min. put je mogao započeti u 09,15. Pala je i koja dosjetka da smo na krivim biciklima za ovaj put. Zbilja se i meni tak činilo da sa ovim čudima suspenzijske tehnologije idemo na običan cestovni izlet za specijalke. Vjerujem da bi ova šala presjela autoru da je imao imalo vremena razmisljati o njoj već za pol sata. Put je postao vrlo zanimljiv, kombinacija asfaltiranih uspona i spusteva po jako lošem pokrpanom i rasparanom asfaltu, te prašenje po istrošenim makadamskim usponima i spustevima. Fox-ove suspenzije su predano radile svoj posao. Nisam siguran kakav je bio doživljaj na trekking biciklima i hard tail-ovima, ali vjerojatno im nije bilo lako.

Table naselja su se izmjenjivale redom: Pitomača, Dinjevac, Kozarevac, Ribnjačka, Lasovac, Tociljevac, Sasovac, Orlovac, Ploščica, Šimljanica, Oštri Zid, Gornja Garešnica, Podgarić. Bar mislim da su ta sela u pitanju, ostala su mi imena u glavi. Uglavnom, oni koji su imali povjerenja u svoje ciklokompjutere vele da smo prosli oko 72km ovom rutom. Moj nepouzdani ciklokomp da je ispravno podešen meni bi dakle pokazivao 80km - trebalo mi 8km do Pitomače prije starta :). Stigli smo točno po planu u 15h. Nije loše za zelene bicikliste, sestru i mene. ;)

Prije dolaska do lijepog jezera, uz nas je ostao veliki betonski spomenik žrtvama II.svj.rata. Pokopano je oko 900 partizana u toj grobnici. Doma sam kasnije čak doznao da je i moj davno pokojni djed a i pokojni susjed tamo ratovali. I izvukli žive glave odanle. Dobra vijest :).

U dolini je pjeskovito jezero sa umjetnim otočićem u sredini koji je povezan dugim drvenim mostićem sa obalom. Odmah do toga na obali je veliki hotel Vila Garić kojem je terasa bila pristojno popunjena posjetiteljima.

Ovaj biciklistički izlet je bio originalno zamišljen kao dvodnevni, sa spavanjem u hotelu i povratkom idući dan. No za mene i sestru je to izgleda od početka bio jednodnevni izlet sa večernjim povratkom. Pokazalo se kasnije kao vrlo dobra ideja. Idući dan, u nedjelju, je bilo izvanredno vruć dan. Mislim da je sestra junački izdržala ovu subotu, ali nedjelja bi joj ostala u gorkom sjećanju da smo ostali sa družinom. Dok naprotiv nočna vožnja je bila vrlo uzbudljiva i ne odveć naporna. A za dobar tempo vožnje su se naravno brinule čete komaraca i komarica.

I tako, nakon što smo poželjeli se okupati u jezeru - ali nismo, i nakon što smo poželjeli skakati po interesantnim velikim trambolinima - ali nismo, i nakon što smo razmišljali o odlasku do tvrđave Garić - ali nismo otišli, počeli smo pakiranje doma. Trek kacige na glavu, 661 i Scott na ruke, jeftine scott cipele na skupe Crank Brothers pedale i ruke u zrak za pozdrav našim kolegama, trenutno kupačima, koji su predano uživali u odmoru.

Posjetili smo i taj poznati betonski spomenik sa raširenim krilima i u sredini gelerima poredanim u krug. Zbilja puno ljudi je tu poginulo, pa je valjda i količina betona ugrađena u spomenik morala biti tako ogromna. Dojmljivo.

Doma u Podravinu smo krenuli putem za koji smo čuli da će ga isprobati idući dan ostali članovi ove expedicije. Navodno je sve ravno, bez ovakvih brda kojima smo došli. Ja sam ugrubo popamtio sve te detaljne upute kuda treba točno ići kroz ta sela za koja prvi puta čujem i u 17,00 ode mi. Podravina ETA 24,00 :D.

Za divno čudo uspio sam dosta dobro pohvatati naselja i povratak je krenuo otprilike ispravim smjerom: Podgarić, Prokop, Pašijan, Hercegovac, Velika Trnovitica, Ladislav, Pavlovac, Veliki Grđevac, Mala Pisanica, Velika Pisanica, Polum, Bačkovica, Bedenička i tu nas zatekla debela noć.

Eh da sam dobro slušao Zdravka - dravskog biciklista znao bi da se kroz samu Bedeničku nejde do Velike Črešnjevice. No ovako na teži način jer taj dio karte nisam isprintao doma na papir, a GPS navodi natrag sve do Šandrovca. Stvar je spasio hackiran softver na super jeftinom Vivax navigatoru u koji sam ubacio obične vojne topografske karte mapirane u OZIexploreru i koji nam je pokazao točan položaj sa ucrtanim svim poljskim i šumskim puteljčićima. I zaključak nas je vodio dalje do Ribnjačke, Kozarevca i evo nas u Podravini. Dalje je naravno bio najteži dio puta jer uvijek zadnjih nekoliko kilometara prije doma totalno izgubim volju za pedaliranjem.

Sveukupno, subjektivno, mislim da smo ja i sestra prošli oko 170km. Bilo bi manje da nisam promašio nekoliko kraćih puteva a izabrao duže, naravno. Not bad at all. :) U 00,30 smo doma ponosno glodali pohanog zeca i pokazivali pospanim ukučanima nabrzinu laserom isprintanu crnobijelu A4 sliku sa nama ispred spomenika u Podgariću. Crnobijela slika je zbilja pospanim ukućanima djelovala autentično, da sam bar imao portret druga Tita da ga stavim da pozira uz nas vjerujem da bi prošlo :).

Šokčev jarek: BIKE PARK u Podravskim Sesvetama

Želite postati extremni biciklist? OK, i ja isto!

Gledam video na Youtube-u gdje družina nakon veselog ispijanja piva sjedaju na svoje ultra zgodne bicikle (od nekoliko desetaka tisučica) i kreću na zajedničku vožnjicu. Uz uhoparajuće techno zvukove, obučeni kao vozači motokrosa oni jure strmoglavim brzinama od bar 60 na sat. Svako malo bicikl im se odvaja od zemlje. Oni u letu prave salto, a obavezno zakrenu volan za 90 stupnjeva, mašu objema rukama po zraku, čak ponekad i objema nogama i na kraju se opet sretno sastanu sa zemljom i nastave. Gravitacija njima ne pravi nikakav problem. U foršpanu opet kao novu atrakciju ponekad prikažu padove izrezane iz videa. Oni čak i kad padaju s bajka izgledaju dobro.

Ah, nemamo svi tu sreću da nam je u blizini kakva slovenska planina sa uspinjačom koja nas odvuče gore do vrha, a mi samo onda trebamo spretno pretvoriti potencijalnu visinsku energiju u kinetičku brzinsku. Doduše imamo i mi naš BBS u Bilogori. No da bismo stvorili ovakav downhill video tamo trebalo bi nam mnogo više znanja o video montaži. BBS je više za normalne, čvrsto prizemljene bicikliste. Možda probati na stazi u Pakracu gdje prilikom pogibeljne vožnje pokušavaju pregaziti ogromne žile drveća, gromade kamenja, pa čak jure i po "ribežu". A da su tamo šume opasnije govori nam i dio staze koji se zove Anaconda. Tamo ne idem s bajkom, zmije buše gume...dokazano.

Svako selo koje imalo drži do sebe (za grad znamo da drži do sebe) trebalo bi imati nešto imenom Bike Park. Naše selo ima. Više slučajno nego namjerno, ali bitno da je tu. Stare iskopine prirodnog rudnog bogatstva (pijeska, naravno) postale su mladima zbog svoje nove funkcije mnogo važnije od same povijesti nastanka, tako da to nećemo ni istraživati pobliže. Rudnik ima i svoje neformalno ime - Šokčev jarek. Park je u državnoj šumi pa ime ne dolazi od nekog grofa, vlasnika jarka. Ime je zapravo nastalo više u spomen poslova čišćenja kojima obično prethodi dovoženje otpadnih materijala članova istoimene obitelji.

Vise u zraku ogromni planovi o izgranji novih elemenata ovog parka koji će nas i našeg bajka dignut visoko u zrak, no dok se ne primemo lopate i motike uživamo u parku kakav trenutno jest.

Ali, u svakom slucaju, novi Pump Track stize......

Tunel Paulovac: Svjetlo na kraju tunela ...........(su farovi nadolazeceg vlaka)

Dakle "nebo je bilo boje telke podešene na prazni kanal" ili jos bolje obična nedjelja popodne kad su se počele odigravati male sitnice koje su dovele do ovog incidenta.
Dok je vecina ljudi spavala potaknuta preobilnim ruckom i sanjali da su konacno upali u nekakav reality show, pala je i misao u našem lokalnom cyberspace-u (ili ti "Mreži"- ili ti gomili nedužnih računala uhvačenih wireless signalom).
Bila je to posve obična misao koju pomisli svaki obični biciklist barem 100puta na dan, ali pad ove misli je vrlo glasno zatutnjao u tada bliskoj budućnosti.
Netko je zavapio "Jel se ide kam!".
Ono što pospani mještani nisu ni sanjali da im se događa taj čas je bila puka stvarnost. Wireless signal mreže je odmah počeo pojačano zračiti sve žitelje P.Sesvete jer su ubrzano stizali elektronički glasovi podrške od ekipe na crack-ani Commfort (naše Cyber okupljalište).
Dr@gon, Herkul, Maria, Kruno (jos nema pravi mrežni nadimak), Bugatti Veyron, Dna... a nenavedeni su tek za nekoliko sati poželjeli da su bili u ovom popisu. Sreća njihova.

Naša evakuacija iz sela se trebala desiti u 16,00 ali zbog nepredvidljivosti i Murphijevih zakona krenuli smo i pol sata kasnije. Brzinom od 25km/h ili (sporošću od 6,94m/s) krenuli smo prema Kloštru. Dalje su se samo izmjenjivale table Budančevice, Prugovca, Suhe Katalene i Sirove Katalene.
Moram priznati da u utrkivanju na nizbrdici sa prugom na dnu prije Sirove Katalene smo postigli brzinu od 65km/h (18,06m/s) i onda skok preko pruge jer je na lijevoj strani prilaza prugi jama koja uzrokuje odvajanje od zemlje preubrzanog dvokotača.
U Sirovoj Kataleni na križnom križanju smo skrenuli lijevo i dalje nakon tankanja vode na lokalnom groblju nastavili do tunela Paulovac. Tunel nije baš zamišljen kao turistička atrakcija (iako bi posrnuli hž morao i to razmotriti) pa je potrebno prokrčiti put kroz grmlje do samih tračnica, i paziti da se ne upadne u odvodni kanal.

Tunel je izgrađen negdje pred 50 godina, navodno dvaput obzidavan sa ciglom i dugačak je 360m. Neznam zašto to nismo očekivali, ali u tunelu je užasno mračno več od početka. Sa svoda padaju kapljice vode. Nikakvog života unutra (ni zmija nasreću). Vrlo sablasno pa je trebalo osobnim primjerom nagovoriti ostale da se prepuste gostoprimstvu tunela.
Preciznim proučavanjem trčanja adrenalinom prepunih prestrašenih špiljskih ljudi su graditelji tunela došli do zaključka da na svakih 25m treba staviti udubljenja na obje strane.
No našim praktičnim zapažanjem kod konkretnog problema morali smo zapaziti da je špiljski čovjek očito brži od nas, a još bolje smo zapazili da je teško zapaziti tu mračnu rupu kod bezglavog trčanja kroz mrak gonjen farovima pobješnjelog kričavog metalnog stanovnika tog tunela.
Herkul je imao jaku rasvjetu na mobitelu pa nam je to pomoglo primjetiti rupu i sakriti se kojih 5sekundi prije nego je grdosija protutnjala uz nas. Za nas je tih 5s bilo tolko dugo da sam se naglednuo van da možda nije vozač zaustavio vozilo da porazgovara s nama o mogućim alternativnim završecima ovog biciklističkog putovanja.
A i briga da nije mozda ponestalo volje graditelja za rupama ispred nas gdje je bila naša druga polovica grupe. No oni ispred su ocito rupu primjetili odmah ispred sebe cim sam ja počeo kričati da treba bježati.

A dalje je sve bilo kao i kod svake uobičajene biciklijade. Povratak preko Sirove Katalene, Budrovca, Kalinovca i doma smo. Jest da je u planu bilo prebacivanje od tunela preko velikih brda direkt do Čepelovca pa do Đurđevca i onda dalje. Ali smo od toga odustali jer je bilo vec 7 sati i mozda onda naš povratak ne bi bio baš dobro dočekan doma.